Svake godine, od 2005. godine kada je Generalna skupština Ujedinjenih naroda donijela Rezoluciju o obilježavanju žrtva holokausta,  27. siječnja se posebno obilježava kako bismo se sjetili tragedije židovskog  i ostalih naroda za vrijeme nacizma i fašizma u Drugom svjetskom ratu. Naime, u Drugom svjetskom ratu, prema procjenama, u genocidu koji se provodio u koncentracijskim logorima,  stradalo je oko 6 milijuna Židova, dvije trećine tadašnje europske židovske populacije, 8,7 milijuna Slavena, pola milijuna Roma te isto toliko osoba s posebnim potrebama te veliki broj osoba koji su bili politički disidenti.

27. siječnja 1945. ruska Crvena armija oslobodila 7.500 zatvorenika koje su za sobom ostavili nacisti u koncentracijskom logoru Auschwitz u Oświęcimu u Poljskoj, stoga se Dan sjećanja na holokaust i sve žrtve nacističkih režima tijekom Drugog svjetskog rata obilježava diljem Europe s posebnim naglaskom na obrazovanju mladih generacija.

U našoj školi, Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta smo obilježili na satovima Povijesti, Hrvatskog jezika i Sata razrednika te smo imali zanimljive radionice o razbijanju stereotipa i predrasuda.

Tragedija nastala kao posljedica Holokausta se ne može izbrisati. Mora biti zapamćena sa sramom i strahom dokle god ljudsko sjećanje bude postojalo. Samo ako se sjećamo, onda možemo odati prikladnu počast žrtvama. Milioni nedužnih Židova i pripadnika drugih manjina ubijani su na nazamislivo barbarske načine. Nikada ne smijemo zaboraviti te muškarce, žene i djecu, niti njihovu agoniju.

(Kofi Annan, 27. siječnja  2006.)