U sklopu vjeronaučne nastave, šestaši su upoznavali život redovnika i redovnica. Izvrsna prigoda za posjet jednom od najdugovječnijih samostana u Hrvatskoj, koji je lani proslavio 950 godina neprekinutog postojanja i djelovanja. Benediktinski samostan sv. Nikole (nekoć sv. Dujma) u Trogiru osnovan je, prema sačuvanoj povelji o njegovu osnutku, davne 1064. godine zalaganjem sv. Ivana Trogirskog. U samostanu nas je dočekala i bila naša domaćica uvijek nasmijana s. Alojzija. Strpljivo je odgovarala na sva naša pitanja kojih nije bilo malo. Pričala nam je o životu u samostanu, redovničkom pozivu i povijesti samostana. Pošto su benediktinke kontemplativni red, većina dana jedne redovnice protekne u molitvi. Kada nisu u molitvi, sestre rade razne ručne radove. Na taj način žive pravilo sv. Benedikta: Ora et labora! Posebno zanimljivo nam je bilo čuti kad nam je s. Alojzija ispripovjedila kako je u samostanu djelovala samostanska škola koja je zatvorena netom prije talijanske okupacije, sredinom prošlog stoljeća. Zanimalo nas je čuti je li sestrama dosadno biti zatvorene unutar zidina samostana i nikada ne izići van, što je slatko nasmijalo ionako nasmijanu sestru Alojziju. Kad nam je ispripovjedila što sve radi u toku jednog dana, shvatili smo da se stvarno nema kada dosađivati, a još važnije, i da uživa u svakom trenutku svog dana i da sve što radi, radi ispunjena ljubavlju, mirom i radošću.

Nakon razgovora sa s. Alojzijom, obišli smo bogatu zbirku muzeja sv. Nikole u kojem se čuva nadaleko poznati Kairos, starogrčki reljef u kamenu,  koji datira u 4. st. ili na početak 3. st. pr. Krista. Uz Kairosa, zbirka umjetnina nas je oduševila i ostalim eksponatima, slikama, skulpturama, oltarskim posuđem i ruhom. Neki od nas su bili posebno zainteresirani i za eksponate nešto mlađeg datuma proizvodnje, kao što su sigurnosne kamere.

Na rastanku smo sestrama uručili poklon u ime naše škole, radove iz bogatoga opusa naše zadruge Gospe od Prizidnica: Kronaku, Slatinka, razglednice, sapun, kantarionovo ulje, magnet… Da nas se sestre sjećaju, a i da im se odužimo na lijepom gostoprimstvu. S. Alojzija je nama poklonila knjižicu o svom redovničkom životu koja je izdana u povodu velike obljetnice samostana i svakome po medaljicu sv. Benedikta da nas čuva.

Sve u svemu, bogato i vrlo interesantno iskustvo u kojem smo naučili od svega po malo. Vrlo važno je da smo si osvijestili važnost i ljepotu naše kulturne baštine na koju smo vrlo ponosni. Još jednom smo uvidjeli koliko ljubavi, znanja i pažnje je potrebno da bi se ona očuvala.