Jutros su zamrle boje u našoj maloj školi.

Napustio nas je naš dobri i dragi kolega Tomica Jadronja, učitelj Likovne kulture, razrednik učenika 8. razreda i prije svega, dobar i drag prijatelj. Izreka kaže da je najuzvišenije poučavanje življenje s otvorenim srcem, a Tomica je otvorio svoje srce djeci kojima je pokazao put ka kreativnosti. Malo je reći da će nam nedostajati njegova duhovitost, kreativnost, nježnost i dobrota. Umjesto planiranja putovanja sa svojim osmašima, otišao je sam na put u vječnost.

Hvala mu na svemu što je s ljubavlju unio u našu malu školu i učinio je posebnom.

Ne traži me u grobu

Ne spavam tamo.

S vjetrom sam otišao

da milujem te dok hodaš gradom.

Gledam te sa snježnih planina

I umivam nježnom jesenskom kišom.

U ružičastoj zori te budim prvom zrakom sunca

I zovem u šetnju obalom.

Sakrio sam se u valove morske koji te pozdravljaju mirisom ljeta

A u noćima besanim sam zvijezda najsjajnija

Koja slika sliku beskonačnosti.

Ne traži me u grobu,

Nisam umro.

Sakrio sam se od svijeta u vječnost.

                                                                     Marina Ležaja