Danas je zauvijek sklopila oči naša draga Slavenka. Do prije dvije godine bila je vjeroučiteljica i u našoj maloj školi, i nesebično dijelila svoju ljubav prema stvaranju, radu, pjesmi i molitvi među djecom i djelatnicima naše škole. Draga Slavenka, hvala ti za svaki upućeni osmjeh, za svaku toplu riječ, hvala ti za stisak ruke, i za nesebično dijeljenje svoga snažnog i velikog srca s kojim si tako spremno pristupala svakom zadatku ali i svakom čovjeku.

Vjerujemo da si sada na nebeskim poljanama pronašla svoj mir u Onome za kojim si tako čeznula.

Znam da zoveš al se bojim

hoću li potonuti

Ti si tajna kojoj idem

u vjeri ja ću hodati

Ime Tvoje zazvat ću

i gledat gore iznad svih valova

U Tebi mirna ostat ću

Tvoja sam

i Ti si moj

Dubine čuva Tvoja milost

i moćna Ti desnica

kad krene strah i dođe slabost

Ti ostat ćeš moja pobjeda

Ime Tvoje zazvat ću

i gledat gore iznad svih valova

U Tebi mirna ostat ću

Tvoja sam

I Ti si moj

Ti si moj

(…….)