Osnovna škola Slatine

ŠKOLSKA KRONAKA (1913.-1952.)

Ovo djelo vrijednih upravitelja škole govori o svim povijesnim zbivanjima u školi , ali i u mjestu Slatine, kao i u širem okruženju u razdoblju od 1913., od prvog radnog dana škole, do 1952.
Iz nje crpimo informacije o svim povijesnim zbivanjima, o početku ratova, o bombardiranju Splita, o svim promjenama u društvenom poretku, o svim političkim promjenama, kao i o razvoju samog mjesta.
Tako doznajemo podatak o prvoj brodskoj pruzi na relaciji Slatine Split, o prvom brodskom motoru u slatinama, o početku gradnje ceste od Slatina prema Trogiru, o prvom telefonskom razgovoru sa Splitom, o proširenju prostora oko crkve, o gradnji mjesnog prsobrana, doznajemo podatak da je još 1900.g. postojala mjesna čitaonica, itd.
Doznajemo i o učiteljima i upraviteljima škole, kao i o broju učenika i njihovom uspjehu/neuspjehu.
Pravo malo bogatstvo sažeto u ovoj školskoj KRONACI ...
čudo je da je uopće sačuvana među starim stvarima smještenim u školskom potkrovlju.
Presretni smo što smo uspjeli tiskati ovo vrijedno djelo kako bi bilo dostupno svim zainteresiranim povjesničarima i ljubiteljima povijesnih podataka pisanim iz prve ruke.
Uz tekst u rukopisu umetnut je i pretipkani tekst Kronake te izvodi iz nekoliko dnevnika rada, razrednih knjiga, stara školska svjedodžba, zapisnik školskog nadzornika, izvod iz urudžbenog zapisnika, novinski članak iz Novog doba…. 
Knjiga je obogaćena i poglavljem Fotografijom kroz povijest Slatina. To su fotografije koje smo sakupili od mještana, a koje će pažljivom čitatelju dočarati život u Slatinama u vremenu koje već pripada prošlom stoljeću.
Tu je i niz podataka o aktivnostima učenika i učitelja današnje škole.

PROMOCIJA ŠKOLSKE KRONAKE

Izdavač knjige je OŠ Slatine, priredila ju je ravnateljica Danica Zaić, recenzent je prof. dr. Ivo Babić, lektorica je Marina Ležaja, a grafička urednica Ljubinka Grujin-Vuletić. Priprema za tisak je pripala Tehnu, a tisak Dalmacijapapiru.
Knjiga je tiskana u 300 primjeraka.

RIJEČ POVJESNIČARA

Prof. dr. Ivo Babić

Što li sve znači škola u životu jednog mjestanca poput Slatina na Čiovu?
Slatine, međutim, imaju iznimnu sreću što je sačuvana školska kronika od 1913. do 1952. godine koja o tome može svjedočiti. Vrijedne ruke marnih i savjesnih učitelja ispunile su krasopisom stranice kronike bilježeći tijekove školskih godina koje se nanizaše u dugu nisku. Nade, uspjesi, dnevni problemi, svečanosti kraja i početka godine, crkveni i državni blagdani, ali i sljedovi događanja u životu mjesta. Čitači kronike naći će spomene svojih roditelja i djedova u doba njihova djetinjstva kad su sricali prva slova.
Početak škole pada u godinu koja prethodi zlosretnom Prvom svjetskom ratu. Škola živi sa svojim mjestom i ono diše sa svojom školom koja je generator prosvjećenosti i sveukupnog, posebno duhovnog napretka. No škola je, naravno, kao najvažnija ustanova u mjestu, sjecište i svih društvenih događanja, uključujući i ona politička i to od kraja Austro-Ugarske monarhije do kriza Jugoslavije (Države Srba, Hrvata i Slovenaca); bilježe se i događaji tijekom Drugog svjetskog rata ali i zbivanja tijekom revolucije i obnove. Pažljivi čitači moći će u kronici iščitavati čitave lepeze društvenih struja tijekom više od četiri desetljeća.
Kronika je bitan element grupnog pamćenja Slatina, no kako su ovakvi zapisi prava rijetkost, zanimljiva je i za one koji će na jednom konkretnom tekstu, kronici jednog mjestanca na splitskom teritoriju, moći graditi sliku o životu drugih dijelova Dalmacije.
 

IZDVAJAMO IZ KAZIVANJA PREDSTAVLJAČA

Dunja Kalilić, književnica
'…

Školska kronaka je poput zrnca pijeska što je ostalo zaboravljeno u mraku tavana sve dok se jednoga dana do njega nisu popele vrijedne ruke ravnateljice Danice Zaić i iznijele ga van na sunčevu svjetlost.
I onda je zrnce zasjajilo, zlatno zasjajilo…'

Špiro Skoko, predsjednik Udruge za očuvanje prirodne i kulturne baštine

U ime Udruge za zaštitu kulturne i prirodne baštine, zahvaljujem ravnateljici Danici, koja je izdavanjem Školske Kronake otrgla zaboravu dio povijesti Slatina. 
Kronaka me svojim krasopisom (ljepopisom) i urednošću vraća u neka mirnija, siromašnija, ali sretnija vremena.
Već na prvoj fotografiji je barba Duje Škrobica koji je jedrenjakom plovio svijetom početkom prošloga stoljeća. Vidim ga kao začetnika i danas pomorskih Slatina.
Iz sjećanja naviru naše mlikarice koje su svakodnevno splitskim gospojama nosile slatinski mladi sir i mliko (Uvodić: Kad bi išli na rogacijune na Pojišan mater bi nan u šudarić zamotala malo mladega slatinskoga sira…). Pored njih bili su tu i naši ribari i težaci čija je pisma ozvanjala mistom spontanije i češće nego danas. Kronaku bi morali pročitati svi Slatinjani. Ona nas poziva da se zaustavimo na trenutak u ovoj ludoj trci ni za čim. Prošetajmo starim dijelom Slatina i pokušajmo zaustaviti daljnju devastaciju toga zaštićenog dijela mjesta. Nadam se da će se poslije čitanja Kronake neki od nas pridružiti naporima koje djelatnici i učenici Osnovne škole Slatine ulažu u svom radu, na dobro Slatina i svih nas.

Ivan Bošković, profesor pri Fakultetu humanističkih znanosti
Slatinska Školska kronaka osvjedočuje davnu misao da ono što nije zapisano - nije se ni dogodilo. Kako drukčije objasniti brojne a zaboravljene činjenice koje su značile vrlo mnogo u životu male sredine kakva je slatinska, a koje ova Kronaka rukom i rukopisom svojih marnih učitelja s rečenicom ili dvije, sa slikom, refleksijacijom i asocijacijom, bilježi i pamti za povijest. Ovo je knjiga mudrosti, knjiga znanja i prosvjećenosti, ali i knjiga koja pokazuje da su učitelji nositelji kulture i napretka jedne sredine, dobri duhovi i duh jednoga vremena. Zabilježen je tako dugi život jednog mjesta i jedne sredine, puno bogatiji i puno izdašniji no što je to za očekivati od male sredine kao što je slatinska. Pozornom čitatelju ova će knjiga pružiti mnoštvo činjenica o životu sredine koja je živjela i svoje malo lokalno vrijeme i svoju veliku povijest, i biti će mu uistinu radosno uzdarje. U njezinim slikama susreću se mali ljudi i veliki događaji pokazujući kako povijest ima brojna lica od kojih je ovo malo, lokalno, često zanimljivije no što se to doista može i zamisliti. Ako je povijest moguća jedino kao ostavljanje tragova, onda je trag ove knjige u njezinoj slatinskoj i široj sredini uistinu vrijedan svake pozornosti.