Osnovna škola Slatine

Nalazimo se u Slatinama na otoku Čiovu.

SLATINE NA OTOKU ČIOVU

(esej Rozane Domić sa Natjecanja mladih geografa Republike Hrvatske u Vrsaru 2003., mentorica: Jasna Šapina)

Slatine su malo naselje na sjeveroistočnoj strani otoka Čiova, a pripadaju gradu Splitu, dok zapadni dio otoka pripada Trogiru. Takva teritorijalna podjela datira iz 1243. godine. Otok je mostom spojen s Trogirom, a svojom sjevernom stranom zatvara Kaštelanski zaljev. Otokom površine 28,8km2 dominiraju krška uzvišenja, između kojih je flišna udolina pretvorena u niz polja ograđenih suhozidima. Podloga je vapnenačka, a dominantno tlo crvenica. Najviša točka otoka su Rudine sa 218 m. Sjeverna strana otoka je razvedena: ima puno plaža, uvala i hridi, dok je južna strana klifovita i teže pristupačna. Od vegetacije je najraširenija makija, uz borove šume i maslinike. Klima je mediteranska.

Ime Slatine nastalo je od riječi slatina - što znači izvor. U davno vrijeme na otoku je postojalo više izvora s boćatom vodom, tj. s poluslanom izvorskom vodom. Danas voda dolazi gradskim vodovodom iz rijeke Jadro, a za vrijeme ljetnih suša još uvijek se koriste gustirne. U Kaštelanskom zaljevu još uvijek ima mnogo vrulja. Stari Rimljani su otok zvali Bua, Boa i Bavo. Taj naziv je zabilježen na Peuntigerovoj karti, nastaloj godine 340. Ime Čiovo se pojavljuje prvi put 1552. godine u naslovu Trogirske bratovštine: B.D. Marija u Čiovu kod Trogira. Nije posve poznato tko su prvi stanovnici Slatina, ali se zna da su za vrijeme Rimljana na otok Čiovo proganjani kažnjenici i oboljeli od gube. Kroz cijeli srednji vijek na otoku su boravili pustinjaci i monasi iskonske kršćanske crkve. Ime mjesta Slatine prvi put spominje trogirski povjesničar Lucić, navodeći da su se stanovnici Kaštela, bježeći pred Turcima u vrijeme pada Klisa 1537., povukli na otok Čiovo te tako povećali broj stanovnika Slatina, Žednog i Okruga. Po tome se zaključuje da su Slatine postojale i prije, jer se govori o porastu broja stanovnika. Prvi popis stanovništva Slatina je sastavio slatinski župnik Marko Škaričić i nazvao ga Nota od puka. Taj popis je brojio trideset obitelji, sa 136 ljudi, a danas je pohranjen u Nadbiskupskom arhivu u Splitu. Neke od tih obitelji su izumrle, a nekima je prezime promijenjeno. Danas Slatine broje 1100 stanovnika; mortalitet je 10, a natalitet 8. To ukazuje na prirodan pad broja stanovnika, ali stanovništvo nije u opadanju obzirom da se mnoge obitelji doseljavaju u Slatine, što je potaknuto ratnim zbivanjima, jer se dio prognanih i izbjeglih obitelji trajno naselio. Osim toga, sve skuplji život u Splitu navodi mnoge slatinske obitelji da se vrate u rodno mjesto.

Slatine imaju 880 objekata (stambenih i vikend-objekata) s 250 domaćinstava. Od 250 zaposlenih, 150 je pomoraca, a 100 ih je zaposleno na kopnu. Ima oko 200 umirovljenika, a 30-ak ljudi je na privremenom radu u inozemstvu. Postoji sedam ugostiteljskih objekata (kafići, konobe, restorani i disko-club). Slatine imaju lijepu i uspješnu Osnovnu školu s oko 80 učenika, koji se dalje školuju u Splitu i Trogiru. Uz školsku zgradu mjesto resi mjesna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije. Uz Mjesni ured postoji i Matični i Turistički ured, Vatrogasno društvo, te lučica s oko 50 brodova. Glavne gospodarske grane Slatina su: turizam, ribarstvo, pomorstvo i poljoprivreda. Slatine su nekad bile ribarsko selo, a u 19. st., za potrebe splitskog stanovništva sijao se ječam. Živjeli su od prodaje ribe, mlijeka i povrća koje su žene svakog dana nosile na prodaju u Split, naročito krumpir, koji u Slatinama uspijeva dva puta godišnje. Stočarstvo je nekad bilo puno razvijenije, a svaka obitelj je imala barem po jednog magarca, dok su oni danas rijetkost. U prošlosti je cijelo Čiovo bilo zasađeno vinovom lozom, a danas maslinama. Poznata je kvaliteta ovdašnjeg maslinovog ulja. Nekad je bio razvijen lov na zečeve i fazane. Na krajnjem rtu Čiova nalazi se veliki kamenolom poznat kao Kava, a služio je firmi Pomgrad iz Splita i u njemu je bila zaposlena većina stanovnika Slatina. Danas se više ne koristi, ali predstavlja potencijal za buduća investiranja, kao mogući hotel za rekreacijski turizam o čemu se sve više govori. Danas su Slatine orijentirane prvenstveno na turizam. Od 250 domaćinstava njih 220 su iznajmljivači soba, apartmana, kampa i motela. Turiste u Slatine privlači čisto i toplo Jadransko more, lijepe plaže i uvale, sredozemna klima, ali i gostoprimljivi ljudi, koji za svoje goste priređuju pučku feštu tzv. Slatinske fraje. Slatine s Trogirom i Splitom povezuju autobusi gradskog i međugradskog prijevoza, a ljeti se uspostavlja brodska veza sa Splitom. Najpoznatija znamenitost Slatina je, uz ostatke starih crkvica Sv. Mare i Sv.Petra, SVETIŠTE GOSPE OD PRIZIDNICA.

Crkva u Prizidnicama je podignuta 1546. Sagradio ju je svećenik don Juraj Stojdražić, prizidnički pustinjak koji se tu nastanio zacijelo više godina prije toga. Na pročelju crkve je natpis na starijem talijanskom jeziku, uklesan na kamenoj ploči:

PRE ZORZI STOID
RAZIC VENE QUA
IN EREMITORIO ED
IFICHO QUESTO
TEMPIO AD ONORE
BEATE MARIE CONC
EPCIONE MDXLVI

Što u prijevodu glasi: Svećenik Juraj Stodražić dođe ovamo u pustinjačko boravište te podiže ovaj hram na čast Blažene Marije od Začeća 1546.
Svetište se nalazi u predivnom prirodnom okruženju na južnoj strani otoka, na kamenoj litici uz more. Strme hridi, modro more, rascvjetane agave i mnoge vrste autohtonog bilja, uz stari samostan i malu crkvu obogaćenu zavjetnim brodovima, čini ovo područje pravim biserom. Staro je 460 godina, a za njega su vezane mnoge priče i legende, koje će Vam stari Slatinjani rado ispričati kad ga posjetite....
Razvijen je i vjerski turizam: hodočasnici hodočaste Gospi od Prizidnica četiri puta godišnje: na Uskrsni i Duhovni ponedjeljak, te na blagdan Imena Marijina i Bezgrešnog začeće Blažene Djevice Marije. Vjernici se u najvećem broju odazovu na blagdan Imena Marijina, kad je svetište puno hodočasnika, ne samo iz Slatina, nego svih okolnih mjesta i njihovih gostiju.