Osnovna škola Slatine

Sa željom da ono loše što prije prođe, prisjetimo se jedne stare, poznate pričice. :)

Priča o dvije kutijice

U kineskoj je provinciji živio siromašni Kinez koji je cijeli život radio najteže poslove, a nije stekao ništa. Sve što je imao bio je sin jedinac kojega je neizmjerno volio. Naučio ga je čitati i pisati i pomalo ga uveo u kaligrafiju. Neposredno prije nego što je umro, otac je izvadio dvije kutijice (jednu crnu, a drugu bijelu). 'Nažalost, nemam ti što ostaviti osim ovoga. Dobro ih čuvaj. Kada ti bude nesnosno teško u životu, otvori bijelu kutijicu. Crnu otvori kada ti bude jako dobro', rekao je sinu.

Mladić je spakirao zdjelicu, štapiće, košulju i dvije kutijice i krenuo u svijet. Radio je najteže poslove. Izrabljivali su ga, spavao je na otvorenom. Bio je umoran, nesretan i očajan. Došle su poplave i ostao je bez posla. Spavao je po šumama, peklo ga je sunce i smrzavao se zimi. Jedne mu je noći netko ukrao zdjelu za rižu, košulju i dva juana. Izgubio je svaku nadu i odlučio se ubiti. Sjetio se kutijica. Otvorio bijelu. Na papiriću je očevim rukopisom pisalo: 'I to će proći.' Shvatio je poruku i odustao od namjere da si oduzme život.

Krenuo je dalje. Na ulazu u obližnji grad stajala je kolona seljaka. Nisu mogli ući jer nitko nije znao pročitati što piše na vratima. On je znao. Pročitao je i prošli su. Dobio je posao kao pisar. Dolazili su seljaci kojima je trebalo nešto napisati ili pročitati. Svima je izlazio ususret. Od gradskog starješine dobivao je dobre nagrade (plaću), a ubrzo mu je ustupio i dio svoje kuće. Postao je gazda imanja, obogatio se, oženio se starješininom kćeri. Bio je sretan. Sjetio se oca i one druge kutijice. Otvorio je crnu. Na smotanom papiriću očevim je rukopisom bilo napisano: 'I to će proći.'