Osnovna škola Slatine

2. travnja obilježava se Svjetski dan svjesnosti o autizmu. Glavna skupština UN-a odredila je ovaj datum kako bi se skrenula pozornost javnosti diljem svijeta na važnost podizanja svijesti i pružanja podrške djeci i odraslim osobama s autizmom. Radi se o složenom poremećaju koji se najčešće razvije u prve tri godine života i uglavnom traje do kraja života.

Unatoč nizu istraživanja, uzroci autizma nisu posve razjašnjeni. Znanstvena istraživanja ukazuju na to da se radi o nasljednom neurorazvojnom poremećaju, o utjecaju faktora okoliša, a češće se javlja kod dječaka nego kod djevojčica. Podaci ukazuju na to da se pojavnost autističnog poremećaja u proteklih 50 godina povećala čak 15 puta. Procjenjuje se da u Hrvatskoj živi oko 8 000 osoba s autizmom. Kad govorimo o autizmu, najčešće govorimo o širem spektru razvojnih poremećaja koji, s više ili manje naglašenim osobinama, podrazumijevaju tri osnovne karakteristike:

· teškoće u verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji,

· bitno umanjena sposobnost socijalnih interakcija,

· repetitivni i stereotipni modeli ponašanja, interesa i aktivnosti, neuobičajeno ponašanje, različite motoričke smetnje

Što svako dijete s autizmom želi da znamo?

Ja sam dijete s autizmom. Ja nisam «autističan». Moj autizam je samo jedan aspekt mog karaktera. On me ne definira kao osobu. Moja percepcija je drukčija. To znači da uobičajeni prizori, zvukovi, mirisi i okusi, kretnje koje vi možda uopće ne primjećujete u svakodnevnom životu mogu biti vrlo bolno iskustvo za mene. Molim vas, razlikujte neću (ne želim) i ne mogu (nisam u mogućnosti to napraviti). Receptivni i ekspresivni jezik meni su podjednako teški. Ja razmišljam vrlo konkretno. Doslovno interpretiram jezik. Fraze, igre riječima, dosjetke, nijanse u izgovoru i sarkazam nisu nešto što ja razumijem i molim vas nemojte ih upotrebljavati u razgovoru. Budite strpljivi s mojim ograničenim rječnikom. Meni je teško izreći što u stvari trebam/želim kada ne znam izraziti riječima ono što osjećam. Pripazite na moj govor tijela, povlačenje, uznemirenost ili druge znakove koji upućuju da nešto nije u redu. Izražavanje i jezik ne idu mi baš sjajno, bolje mi ide vizualno učenje. Radije mi pokažite kako treba nešto učiniti nego da mi to pokušate objasniti riječima. Usmjerite se na ono što mogu i znam učiniti, radije nego na ono što ne mogu ili ne znam. Kao i ostala djeca, lakše mi je učiti u okruženju koje uvažava različitosti. Pomozite mi u socijalnoj interakciji. Možda izgleda kao da se ne želim igrati s ostalom djecom u parku, no najčešće samo ne znam kako započeti razgovor ili druženje. Pokušajte utvrditi koji su «okidači» mojih emocionalnih ispada. Ti ispadi, epizode, kako god da ih želite zvati, ma kako vama užasavajuće izgledali, meni su još strašniji događaj. Zapamtite da se autizam događa meni, ne vama. Bez vaše podrške moje šanse za uspješno samostalno odrastanje su male. Uz vašu podršku, mogućnosti su veće nego što možda mislite. Vjerujte – ja sam toga vrijedan. (preuzeto s: http://www.autizam.hr/index.php?lang=hr&Itemid=103)

Na poveznici možete pogledati i kratki video naziva ''Nevjerojatne stvari se događaju'' koji djeci na pristupačan način objašnjava što je to autizam i potiče promatranje različitosti kao posebnosti, a ne kao problema. Svi smo različiti, ali jednako vrijedni!